Perverzija je roman sa više lica. Kao što i dolikuje jednom postmodernističkom ostvarenju, knjiga nudi pravi koktel žanrova, glasova, citata. Priča o tajanstvenom nestanku jednog učesnika međunarodnog skupa u Veneciji, ukrajinskog pesnika Stanislava Perfeckog, prerasta kako okvire kriminalističkog romana, tako i okvire još nekih ništa manje popularnih žanrova, zadržavajući pri tome izvesne njihove čari. Ako traženje odgovora na pitanje šta se stvarno desilo u hotelu „Beli lav“ smatrate nedovoljno uzbudljivim, izaberite neku drugu mogućnost. Postmoderni čitalac, navikao na slobodu izbora, može mirne duše da pročita ovu knjigu kao ljubavni roman.
Jurij Andruhovič jedan je od najzapaženijih i najzanimljivijih ukrajinskih pisaca. Rođen je 1960. godine u Stanislavu, a živi i radi u Ivano-Frankivsku. Raspon ocena njegovog stvaralačkog opusa prilično je velik - od "postmodernog skandal-majstora" do "živog klasika". Osnivač je Udruženja ukrajinskih pisaca. U njegova najznačajnija dela ubrajaju se zbirke pesama Nebo i trgovi, Centar grada, Egzotične ptice i biljke i romani Rekreacija, Moskovijada i Perverzija.
 "26.06.04
RAZGOVOR SA...
Jurij Andruhovič
...
"Perverzija" se može čitati takođe kao priča o ljubavi. Ali, šta je tu perverzno?
- U ljubavi? Ne znam, perverzija za mene nije nešto negativno, to je prije nekakva svjesna želja (uostalom, želja je pretežno vansvjesna, onda kazaćemo to drukcije - osviješćena želja) čovjeka da komplikuje sebi zivot, i ova želja određuje ljudsko u čovjeku. Ovo je roman o ljudskom u čovjeku, o tome kako ono može da se suprotstavi infernalnom, ili, recimo, vanzemaljskom, vječnom - prema tome, ljubav je ovdje, kako ja to vidim, sasvim na mjestu.
Radnja Vašeg romana "Perverzija" odvija se u Veneciji. Zašto ste izabrali baš to mjesto? Smrt kao kod Tomasa Mana? Zašto je upravo Venecija bila izvor Vašeg nadahnuća?
- To je veoma biografsko. Tomas Man i njegova "Smrt u Veneciji" - ono, šta se nataložilo poslije (uostalom, kada sam trebao 1992. prvi put ići za Veneciju, pogledao sam u Minhenu, nekoliko dana prije toga, opet prvi put, čuveni Viskontijev film). Znači, i Tomas Man je veoma biografski. A sve drugo - nevjerovatno jak unutrašnji podsticaj, koji sam doživio u toku 16-20 sati mog boravka u tom gradu, podsticaj svega šta sam doživio tamo, a takođe na putu za Veneciju i nazad.
... 26.06.2004." (Vujica Ognjenović)
Naim Katan
FARIDA
| Robert Valzer
POMOĆNIK
| HOTEL FINBAR
| Gustavo Adolfo Beker
U OSAMI MANASTIRA
|
|
kupovina
